Tell me somthing new

Ahmed Nurudin bio je sejh mevlevijskog reda u Osmanskom carstvu. Osjeća potrebu da olakša svoju bol bar na način da napiše sve to na papir. Ahmed poziva papir , pero, sudnji dan, pocetak i kraj za svjedoke njegove boli. Ahmed je uvijek živio jednim mirnim skromnim životom. Bio je posvećen Bogu i sve je radio za Allahovo zadovoljstvo. Nije puno znao o ljudima, nije ni želio da zna. Sve što ga se nije ticalo nastojao je da zaobilazi  . Uskoro se desilo nešto što će u potpunosti promijeniti Nurudinov način života. Njegov brat je osudjen a da niko ne zna zbog čega. Ahmed tada shvata da mora da pomogne bratu, a zbog toga će morati da bude u stalnom kontaktku s ljudima i vlasti. Ahmed Nurudin je smatrao da je vlast dar od Boga, da je vlast u državi sve ono što je pošteno i da vlasti najbolje znaju šta je ispravno a šta ne. Kada Ahmed Nurudin saznaje da je njegov brat uhapsen, znajući da je njegov brat pošten čovjek on osjeća kako se dešava nešto neobično sa ljudima koji su na vlasti te odlučuje da to ispita. Na samom početku ukazuje mu se odlična prilika da dodje do kadije, koji je davao naloge za hapšenje svih onih za koje je smatrao da treba da budu zatvoreni. Muhamed , efendija koji je trebao da ode do kadije se razbolio ja pa je pozvao Ahmeda da ode umjesto njega. Ahmed je po prvi put u životu znao da mora da misli na sebe i na brata, i da mora da poduzme sve da brata oslobid, Otišao je kadijinoj kuci ali tu ga je dočekala njegova zena. Ta zena je bila prelijepa. Sjeli su u sobu, ona je počela priču koju je on i očekivao. Žalila se na brata, šugavu ovcu , koja je izdala porodicu. Zeljela je da Ahmed Nurudin nagovori njenog brata Hasana da se odrekne nasljedstva kojeg ce ga otac svakako lišiti zbog raspuštenog života koji je živio. Kaže '' da bude manja sramota '' . Ahmed Nurudin je pola njene priče bio zamišljen, Posmatrao je njenu ljepotu, njene pokretee, njenu ruku. Ona u njemu nije oživjela strast, nego nešto gore, ona je u njemu oživjela uspomenu na jednu ženu koju je volio prije 20 godina. Pitao se zašto baš ona da probudi sjećanje na nju, ona čak nije bila ni lijepa kao ova. Ahmed je slutio kako Hasan neće prihvatit to što se traži od njega, ali mu je kadijina žena rekla, kako neće zaboraviti učinjenu uslugu, a isto tako neće zaboraviti ni ako ne ispuni to što se od njega traži, što je u prevodu značilo da bi njegov brat bio u još većoj opasnosti. Ahmed je išao nazad u tekiju,jedino mjesto gdje je mogao biti na miru. U putu je sreo mlade ljude koji su slavili djurdjevdan.Proklinjao ih je jer to nije njihov praznik  i pitao se čemu tolika mržnja najednom prema svima i prema svemu. Zašto mu najednom smeta nešto što ga se čak i ne tiče ? Otišao je kući . Shvatio je da se u tekiji nalazi bjegunac, ali nije znao kako da postupi s njim. Nije znao da li treba da ga izda, jer nije znao da li je pošteno to što ga jure uopšte ti konjanici, možda je i on kao i njegov brat osuđen bez razloga. Pustio ga je da se sakrije, dok konjanici ne odu, a zatim mu prišao . Bjegunac kojem je on kasnije dao ime Ishak mu se zahvalio, i pitao da li ce ga sad prijaviti. Ahmed je rekao da nece ali da nije trebao dolaziti tu. Sakrio ga je u malu kućicu a bjegunac mu je kao da ga je i odviše dobro poznavao rekao '' nemoj previše razmisljati večeras, jer ako budeš razmisljao prijavit ces me '' . U Ahmedu je to pobudilo nemir, pitao se kako ga jedan stranac toliko dobro poznaje. Otišao je da spava,ali nije mogao zaspati sutradan je pričao sa Mula Jusufom o svemu što se desilo pitao ga je šta treba da učini,a Mula Jusuf je pozvao konjanike da dodju po bjegunca. Nurudinu nije bilo jasno kako je neko mogao tako brzo donijeti odluku a on je cijelu noć o tome razmisljao i opet nije pouzdano znao sta treba da učini. Bjegunac je prije dolaska konjanika pobjegao i Nurudin je tada shvatio kako on ustvari ne vjeruje vise ljudima i kako je od pocetka znao da ce ga on na neki nacin izdati. . Ahmed je mislio kako će u tom bjeguncu pronaći prijatelja, jer mu je trebao neko ko će mu pomoći ili mu dati savjet. Nije znao šta da radi, kome da se obrati. Uskoro je došao i njegov otac, očajan, sa riječima koje su Ahmeda Nurudina povrijedile više nego ikad. '' On je jedino dijete koje mi je ostalo '' . Ahmed Nurudin je tada shvatio kako sve ono što on radi nije dovoljno dobro za njegovog oca, i da je Harun, njegov zarobljeni brat ustvari onaj kojim se on ponosio. Ahmed je sada znao da mora početi da trazi pomoc,od kadije, mulaselima, ili bilo koga drugo, samo da ga oslobodi i da skrati ocu muke. Krenuo je do mulaselima i sreo Hasana. Kratko su se pozdravili i dogovorili da se nađu u tekiji . Ahmed je više volio da izbjegne sve to , ali je znao da mora.
Otišao je do mulaselima koji se prema njemu ophodio veoma ruzno i bezobrazno, Upitao ga ima li kakav dokaz da Harun nije kriv, a Ahmed je rekao kako samo zeli da zna zasto mu je brat zarobljen. Nije saznao. Otisao je kuci razocaran i ponizen. Proklinjao je brata što ga je doveo u situaciju da se ljudi ovako ponašaju prema njemu. Uništio mu je položaj, a opet s druge strane znao je da Harun nije kriv.  Susret s Hasanom mijenja sve. Hasan mu postaje najbolji prijatelj, koji je odlučio da mu pomogne da spasi brata. Ahmed mu je rekao da njegova porodica zeli da ga natjera da se odrekne nasljedstva,ali je Hasan to odbio. Ubrzo je upitao Ahmeda da li ce na taj nacin kadija pomoci da se oslobodi njegov brat, i da je to jedini uslov koji ako se ispuni moze nagovoriti Hasana da se odrekne ocevog nasljedstva. Ahmed je otisao kadiji.Kadija ga je zbunjivao odgovorima iz Kur'ana , Ahmed se oslanjao na ljude,ali kadija je odgovarao ajetima iz Kur'ana . Shvatio je da ni od kadije nece imati koristi pa je otišao kući.Hasan ga je nagovarao da pomognu Harunu da pobjegne.Ali Ahmed nije zelio, htio je da Haruna puste tek kada se dokaže da je pravedan. Tražio je pomoć od najmocnijih ljudi u drzavi , na vlasti,ali je nije dobio i tek tada je shvatio kako nema druge nego da Hasan i on odu po Haruna i oslobode ga sami. Naisao je na Kara-Zaima, zamolio ga da mu on pomogne da oslobodi brata,ali Kara-Zaim ,stari borac, bojeci se vlasti nije mogao to da prihvati. Ahmed trazi Hasaana, ali Hasana nema. Hasan je cesto isao na putovanja, radio je sve sto mu u datom trenutku padne na pamet i nikoga nije pitao za misljenje. Hasan dolazi Ahmedu nakon par dana sa vijestima da mu je brat ubijen. Ahmeda to povrijedi i previse. Odluci se obratiti svim ljudima, odrzao je najtuzniji govor koji ga je ubrzo umalo kostao zivota. Jer tada ljudi nisu smjeli na taj nacin da pricaju,, bio je to indirektan napad na pravdu, bar su svi tako smatrali. Napali su ga konjanici, to je bilo upozorenje, ali ubrzo nakon toga , bez da iko zna zasto, zatvorili su i Ahmeda u tvrdjavu. Ahmed je bio svjestan da proizvljava sve sto i njegov brat. Bio je sam, nikoga nije imao i tek tada shvata koliko je bio potreban svome bratu. Svakog dana cekako je Hasana i Ishaka kome se iz nekog razlog anadao da dodju da ga oslobode,ali uzalud.Dugo je bio u tvrdjavi, i ubrzo je prestao da se nada. Premjestili su ga u drugu tamnicu gdje je sreo Ishaka. Bio je to on,bjegunac,zarobljen, i jos vise razocaran u zivot ali sasvim siguran u sve sto prica. Pitao je Ahmeda zasto misli da ce ga oslobodit, jer sve i da nije kriv, to bi onda znacilo da vlast priznaje svoju gresku a oni to ne zele. Medjutim Ahmeda su ubrzo nakon toga oslobodili. Ahmed se vratio kuci i shvatio da nesto mora da poduzme. Morao je da dokaze svima u kakvoj drzavi zive,kakva je njihova vlast, i koliko je neduznih ljudi bilo zatvoreno. Hasan i on su se tada jos vise zblizili. Jednom prilikom isli su do najpostenijeg covjeka u gradu zlatara Sinanudina, kome cak ni mulaselim nije mogao narediti da plati nesto ukoliko bi to bilo nepravedno. Uskoro je Ahmed saznao da je Sinanudinov sin dobio veoma vaznu poziciju u carstvu i nije mu bilo jasno zasto , bas on,da je tu poziciju dobio Ahmed mogao bi lako da rijesi sve ovo sto se lose desava.
Hasan je uskoro upoznao i Ahmedovog dervisa Mula Jusufa. Taj mladic ima iza sebe veoma ruznu proslost. NJegova majka pomagala je vojnicima u ratu, a ujedno i sa svakim od tih vojnika je imala i odnos,zbog cega su je na kraju i ubili.kada je Mula jusuf to saznao promijenio se. Od veselog radoznalog djecaka zatvorio se u sebe i nikad ni sa kim nije pricao. Ahmed je mislio da bi mu mozda Hasan mogao pomoci jer je hasan veseo i uvijek vedrog duga,bio je upravu. Mula -Jusuf je zivnuo kada se poceo druziti s Hasanom, medjutim Hasan je naglo iz nekog razloga prestao da se druzi sa Mula Jusufom.Ahmedu je bilo zao jer nije mogao da podnese da Mula Jusufa tako neko odbaci tek nakon sto je nekome na svijetu poceo vjerovati. otisao je do Hasana, a Hasan mu je kroz pricu natuknuo da je Mula Jusuf izdajica , da je on taj koji je izdao Ahmedovog brata Haruna. Ahmed nije bio sto posto siguran je li to to,ali uskoro se desilo nesto sto je potvrdilo Ahmedove sumnje. Muhamed efendija se zalio kako je vidio Mula Jusufa bilizu kadijine kuce, sumnjao je da se nije zaljubio u njegovu zenu,ali Ahmedu je tada bilo jasno zasto je Mula Jusuf isao tamo. Zvao ga je i rekao mu da sve zna. Mula Jusuf se kajao i plakao,molio za oprostaj,ali Ahmed nije mogao da mu odgovori nista oterao ga je u sobu. Mula Jusuf se pokusao ubiti ali su ga spasili u zadnjem trenutku. Znao je da bi nakon ovoga Mula Jusuf za njega bilo sta ucinio , pa mu je naredio jednom prilikom kod Harunovog groba, da prijavi Sinanudina vlastima , Ahmed je izmislio neke razloge kako bi ljudima pokazao da vlasti privode koga zele, zbog glasina,zbog gluposti,ali imao je plan i kako da ga oslobodi. Ubrzo nakon toga u gradu su izbile pobune, ljudi su bili nezadovoljni i mrzovoljni. U toj pobuni poginuo je kadija. SInanudinu je Hasan pomogao da pobjegne. Ahmed je nakon toga proglasen kadijom, Svi su ga smatrali krivcem za kadijinu smrt, a najvise kadijina zena. Mislio je da su to glasine, sve do dana kada su trazili od njega da privede Hasana, njegovog najboljeg prijatelja. Ahmed to nije mogao uciniti,ali se branio time kako su mu '' stavili noz pod grlo ''  procitali su mu pismo gdje ga mocni ljudi u drzavi i na vlasti krive za smrt kadije . Hasan je bio optuzen da je suradjivao sa izdajicama carstva. Ali to nije bila istina. Ahmed je potpisao nalog za hapsenje,ali je Hasan uspio pobjeci i ubrzo i dokazati da nije kriv. Mislili su da mu je Ahmed pomogao da pobjegne,Ljudi su ga zbog toga poceli postovati,a  on iako nije znao zasto prihvatio je te pohvale. Medjutim iako je skupio dokaze da nije kriv za Hasanovo bjekstvo , ispitivanje o tome na sudu proslo je bez Ahmeda. Jednu vecer dolazi mu Kara Zaim i obavjestava ga da ce ga ubiti. AHmed ocajan,odlucuje da bjezi ali shvata da su mu svi za petama. Tada u toj noci srece mladica koji jedva da ima 20 godina. Dolazio je iz njegovog sela, Uveo ga u tekiju i kroz razgovor shvatio da je to sin zene koju je on volio , jedine zene koju je volio. Shvatio je takodjer da je to mozda i njegov sin. Jer su on i majka tog mladica imali odnos i nakon sto se njegova majka udala za nekog drugog . (Ahmed je bio u ratu, svi su mislili da je mrtav. Majka tog mladica ga je cekala dugo, ali je otac ozenio za nekog momka. Kada se Ahmed vratio nasli su se i imali su odnos, kada je vjerovatno zacet i mladic koji se nalazi pred Ahmedom ) .Ahmed je bio ponosan sto ima nekoga ko ce ga naslijediti. Ahmed je sutradan ubijen. SHvatio je da ni zivot ni smrt nemaju nikakvog smisla.


Dodatak koji će vam olakšati odgovaranje ove lektire :

Djelo Dervis i smrt je prepuno poruka i raznog zivotnog iskustva. Tesko je biti pravedan u krugu nepravednih, a najteze od svega je biti drugaciji. Biti drugaciji znaci pristati na rizik da te nece prihvatiti i da ce zivot bit u mnogim situacijama pun prepreka iskusenja i neprijatelja, ali biti drugaciji istovremeno predstavlja i vrijednost koja ce jednoga dana biti nagrađena !