Zeleno busenje - Edhem Mulabdic

1 Comments
O piscu 

Edhem Mulabdić rođen je u Maglaju 1862. godine. Tu je završio mekteb i rudziju i nakon toga zaposlio se kao činovnik. Godine 1887. Mulabdić upisuje Učiteljsku školu u Sarajevu i po njenom završetku odmah dobija posao u Brckom. Odatle biva premješten u Sarajevo, gdje radi kao nastavnik u Dural-mualiminu , u muslimanskoj vjeroučiteljskoj školi. Iza toga je perfekt konvikta Učiteljske škole, zatim nastavnik u Šerijatskoj sudačkoj školi i potom nadzornik osnovne škole. Uskoro biva izabran za narodnog poslanika u Maglaju i na toj dužnosti ostaje sve do januara godine, poslije čega odlazi u penziju. Zajedno sa Safvet begom Basagicem  i Osmanom  Nuri Hadzicem  pokreće list Behar  (urednik lista od 1901-06), . osniva i društvo "Gajret".
Djela

Nova vremena
Na obali Bosne
Nesretan unuk
Đuro Prepelic
Aga i kmet
Lov
Tahiraga

Kratak sadrzaj

Roman Zeleno busenje pocinje opisom jednog predvecerja u Maglaju, povratkom djevojaka i momaka sa asikovanja. Na samom pocetku upoznajemo se sa Ahmetovom porodicom . Ahmet je bio sin ugledne Omer - efendinice koja je rano ostala bez muza sa svoja tri sina . Ahmet je bio veoma vrijedan i skroman muskarac, cesto su ga uporedjivali sa nekom cestitom djevojkom. On je zivio u uglednoj kuci, njegova kuca je dakle bila na dobrom glasu, on nije bio bilo ko,ali se nikada nije ''uzdizao u nebesa'' . Odrastao je, zavrsio je rudziju i posluje sa ozbiljnim ljudima. Ahmet je imao samo jednu brigu, a to je bila Muharem-agina Aisa Kada je Omer-efendijica saznala za ovu ljubav,veoma se obradovala.Sutradan su već I žene  bile  poslane da prose Aišu,ali uskoro stiže vijest da Muharemaga neće ni da čuje da da njihovu kćerku za Ahmeta.Majka Ahmetova bi iznenađena ovim odgovorom jer bilo poznato da njihova kuća bolje stoji.Međutim na Ahmeta je ovo djelovalo pozitivno jer se njegova ljubav još više uzburkala,te dala mu snage da se dalje boli..Dakle bio je mnogo zaljubljen u nju , a i ona u njega, medjutim njihova ljubav je naisla na veliku prepreku. Muharem-aga je bio protiv Ahmeta. To je čovjek starog kova i ne voli one koji se po sudu povlače i miješaju sa Osmanlijama. Drži ga za jednog od ulizica, koje nije mogao da podnosi. 
Kada je Ahmet saznao da je bosna data Austriji u Ahmetu se javlja velika dilema. Ahmet nije mogao da se odluci da li da ode da se bori za svoju domovinu ili da ostane i bori se za ljubav svoje ljubljene Aise.
Medjutim Ahmet je odlucio da se bori za domovinu, smatrao je da je to njegova obaveza , nije zelio da povrijedi Aisu niti da je ostavi uplakanu,ali je osjecao da je njegova obaveza kao muskarca da brani domovinu, a samim time i svoju Aisu koja zivi tu. 
Uskoro se prosirio glas da je Bosna data Austriji. Neki su odlucili da se bore, ali vecina njih se samo povukla i ostala kod kuce da stiti svoju porodicu. Ahmet je uskoro saopstio Aisi svoju odluku, trazio je od nje da je ceka, da mu bude vjerna a on kada se vrati kao pravi junak zaprosice je po treci put i borice se za njenu ljubav do kraja, Aisa suznih ociju pristaje na to. Kako bi imao nesto od Aise Ahmet joj trazi da mu donese cevru. 
Okolica Maglaja nikada nije bila živahnija nego zadnjih nekoliko dana.Međutim sjedenje na dvorištu I razgovor sa komšijama Aišu nije zanimao.Ona je znala da Ahmet tamo negdje I da se možda nikada neće vratit,da ga je onon veče posljedni put vidjela I osjetila u svom prisustvu.
Ahmed nakon što u Žepču ponovo dobi obavijest da se vojska spušta odozgo nastavi svoj put kako bi što prije se njima pridružio jer je znao da od vojske Hadži-Selimage nema ništa.U Sarajevu je već davno dignut ustanak te formirana uprava narodne vojske na čijem su čelu bili
Hadži-Muhamed jamaković te Smailbeg Toslidžak,dok je Hafiz-paša bio na čelu građanske uprave.Vojska koju je Ahmet očekivao bila je poslata Iz Sarajeva kako bi pozauzimala važnije klance.Hadži-Selimagina vojska sada je sjedela negdje u žitu I razgovarala o tome šta da se dalje radi.Uskoro se rašpršiše a Hadži-Selimaga krenu u Žepče kako bi dočekao I on tu veliku vojsku iz Sarajeva.
Sutradan čaršija je bila mirna ali se to prekide kada se počeše sakupljati pobunjenici.Počeše da traže izdajice ali ih iznenadi vijest da švabo ide obalom.Uskoro I puče prva puška te konjanica krenuše u smrt.U čaršiji oni koji su dali svoju riječ gledali su ovaj prizor I u pravom smislu su osjetiil strah.
O Ahmetu uskoro nije bilo nikakvih vijesti, njegova majka,Aisa i braca bili su zabrinuti i tuzni. Mehmed-efendija Ahmetov brat, stalno je pratio desavanja kako bi svojoj majci saopstavao da je njen sin ziv, medjutim uskoro je Mehmed morao lagati majku jer vijesti o Ahmetu nije bilo. 
U Doboju je već spremna četa bila da krene prema Maglaju pa odatle prema Žepču jer su čuli da je tamo mir ali ih iznenadi nagli dolazak nekoliko vojnika koji su preživjeli boj na obali Bosne te ih obavijestiše da su ih dočekali u maglaju pobunjenici ali da za to nisu krivi čestit građani koji su ih dočekali jer su se I oni bojali da bi se to moglo dogoditi iznenada te da su ih upozorili na grupu koja ih je napala.U Maglaju je već stigla vojska turska te se prvaci smjestili u han a vojska polegla po putu ispred spremajući se da krene naprijed.Avdo ispitivajući jednog vojnika saznaje da su Ahmet I Arap ostali gore u Liješnici te da će sutra rano stići da zajedno krenu.Uskoro u hanu se začu pucanj te se diže uzbuna.Jedan od vojnika je poginuo unutra,tavan je pun Švaba.Ovaj događaj je Avdo prenijeo Mehmed-efendiji te mu nagovijesto da će sutra rano da dočeka Ahmeda I pokuša ga skrenuti u Trnine gdje su oni bili.
Sutradan ja Avdo ispunio obećanje,ali samo dio.Rano ujutru vojska koja je ostala gore dolazila je u grupama a u prvoj je bio Ahmet.Nakon što su se izdvojili Avdo mu prenese poruku da ga majka očajno traži te da se vrati kući,ali Ahmet odgovara da će doći čim potjeraju Švabu preko Save.Uskoro je I puškaranje oko hana nestalo,jer vojnik koji je bio na tavanu bi otkriven te ubijen.Nakon što se vojska prebacila na drugu stranu Bosne došlo je do sukoba sa momkom koga su nazivali kukavicom I čiji su dućan htjeli da zapale jer nije krenuo u bitku ali ih u tome spriječi hitan polazak.Nekoliko sati kasnije bitka je počela te međusobno puškaranje odgodi bitku do dolazka topova.Mehmed-efendija je hodajući po čaršiji sreo nekoliko vojnika koji rekoše da su oni napustili jer su Švabe mnogo jače ali da su I neki ostali te da se sigurno neće vratit živi iz klanca.
Ahmet nakon što je se uvjerio u nesložnost vojske na Vranduku,ostavlja je I pridružuje se vojsci kod Tuzle koju je vodio pljevaljski muftija.Glavna vojska koju je Ahmet napustio ubrzo se raspade te neprijatelj nesmetano osvoji Zenicu te za nekoliko dana I Sarajevo.Ahmet čuvši za brigadu Hadži-Selimage vrati se na Klis gdje se uveliko razočara jer je vojska bila nesližna a sam vođa neodlučan kada će napasti Maglaj I osloboditi ga.Jednom prilikom dok su sakupljali vojsku po selima naiđoše na kuću pred kojom je sjedio Muharemaga što ga jeprilično uznemirilo.
kako je vrijeme prolazilo, Mehmed je sve vise morao izmisljati price o Ahmetu svojoj zabrinutoj majci, medjutim majka je sve manje vjerovala u to, bila je sve slabija i bolesnija, . 
Jos jedna zanimljiva scena koja se izmedjuostalog desila je ova : 
Jedne kasne veceru na vrata MEHMED edendije pokucase vojnici, noc prije dolazili su i trazili oruzje ako imaju da predaju i sve je bilo uredu, medjutim ovaj put vojnici su insistirali da udju u kucu, Mehmed nemajuci izbora pusti vojnike u kucu koji su navodno po carskom naredjenju trazili 100 dukata koje oni nisu imali.Majka im pred noge baci vrecu u kojoj je bio nakit medjutim vojnici su idalje zapovijedali da zele 100 dukata. Mehmed je nekako uspio majku i bracu prebaciti u drugu sobu ali tada uslijedi pravi nered. Majka Mehmedova bi ubijedan,a Mehmed ranjen,nakon cega su se vojnici povukli. 
Mehmed efendija bijesan i rastuzen sutradan odlazi do carsije kako bi prijavio slucaj da se krivci sto prije nadju. Mehmed-efendija bi uljudno primljen saslušan,pregledan od strane liječnika te naposlijetku izveden pred komandu gdje je sve vojska bila postrojena na prepoznavanje.Nakon što je pregledao svu vojsku uspio je prepoznati samo njihovog zapovijednika onoga koji je ubio njegovu majku.Nakon toga je naređeno da se majka nesmijeukopavati već da Mehmed-efendija dođe ponovo u podne te da povede sa sobom komisiju koja će pregledati tjelo.Komisija je došla,pregladala tijelo,rupe u zidovima te dala dozvolu da se tijelo sahrani.
Nesrece se tu nisu prestale desavati, malo poslije toga na njihova vrata dolazi Lazar, koji donosi Ahmetove stvari kako bi im na taj nacin saopstio da je Ahmet poginuoo. 
Kada je Aisa cula za ovo pocela je tugovati jos vise i prisjecati se sretnih dana asikovanja sa svojim dragim. 
Mehmed-efendija je redovno odlazio na saslusanja. Jednu od njegovih kuca zapalilo je neko dijete sto je Mehmeda mnogo dirnulo. 
Alija i Mustafa, (Alija - Ahmetov brat i Mustafa Aisin brat) zajedno su se igrali i naucili Svabino pismo, uskoro se to proculo i Muharemaga je odlucio da stane na crtu svom sinu te mu je strogo zabranio izlaske i druzenje sa prijateljom, Alija je bio drugacije srece, brat ga je poslao na skolovanje u Sarajevo. 
Mustafa je nakon izvjesnog vremena poceo izlaziti i druziti se sa Rasidom, Rasid je bio Selimagin sin koji je zelio da zaprosi Aisu. Muharemaga i Selimaga su se druzili i bili su najbolji prijatelji,kada je Muharemaga cuo za to odmah je to saopcio svojoj zeni . Aisina majka nije znala sta da radi, svidjela joj se ideja ali je znala da takav pritisak Aisi sada ne treba, jer Aisa jos pati za Ahmetom . 
Muharemaga je mislio da je Rasid pametan momak koji ce biti primjer njegovom sinu Mustafi, medjutim zahvaljujuci Rasidu Mustafa zapada u lose navike. Poceo je da pije i stalno je u kafanama ostajao do zore. Jedno jutro Mustafa se vratio pijan ali nije imao snage da dodje do vrata pa se na kapiji onesvijestio. Aisa je to cula pa je pomogla bratu da udje u kucu, znala je da to njihov otac ni po koju cijenu ne smije saznati. Uskoro je Aisa saznala za namjere svoga oca sto je uticalo na to da se Aisa od tuge razboli. Nije odmah odgovorila. Dane je provodila zatvorena u svojoj sobi, plakala je, nije jela, bila je slaba i blijeda. Muharemaga nije mogao odbiti najboljeg prijatelja pa je pritisak na Aisu bio sve veci. Aisa je znala da ga nikada nece voljeti , ali je isto tako znala da se volji svoga oca ne smije protiviti . Zbog sve veceg nestrpljenja Aisinoj majci dolaze zene u posjetu koje otvoreno traze ruku Aise za njihovog Rasida. 
Majka odlazi Aisi i nakon dugog i teskogo razgovora Aisa pristaje. 
Ta odluka Aisu je dokrajcila,ona naposljetku umire. 

Tema : 
Kroz roman ''Zeleno busenje'' provlace se dvije teme , a to su rat i ljubav izmedju Aise i Ahmeta. 

Opis likova

Ahmet - mlad, lijep vrijedan mladic, cestit kao djevojka.Zivio je u uglednoj kuci . Bio je zaljubljen u Aisu i bio je spreman na sve da Aisa bude njegova. Prosio je dva puta, a treci put nije mogao , iako je obecao,  jer se izmedju svega toga isprijecio rat u kome je Ahmet poginuo . Ljubav izmedju Aise i Ahmeta otpocetka nije bila sudjena . Prvo im se protivio Aisin otac Muharemaga koji je Ahmeta smatrao ulizicom , a zatim rat gdje je Ahmet zelio da se dokaze i ispadne junak, napustivsi svoju porodicu i odlazeci da se bori. 
Po mom misljenju Ahmet se ponio kao pravi muskarac, da je bilo vise takvih kao sto je on situacija danas vjerovatno ne bi bila ovakva, ali bas kao sto se i u romanu spominje, samo neki su otisli da se bori,veliki broj njih se samo povukao i ostao da cuva svoju porodicu. To je ipak samo moje misljenje , o tome dodatno mozete raspravljati na casu :) 

Aisa 
Mlada lijepa Muharemagina kcerka. Voljela je Ahmeta i obecala mu je da ce ga cekati bezobzira na sve. 
Aisa je bila veoma tuzna zbog odluke njenog oca koji joj je branio da se uda za Ahmeta, iako je Ahmet poticao iz uglednije porodice, ali ono sto je dotuklo bila je odluka njenog oca da je uda za Rasida. Aisino srce to nije moglo podnijet te je na kraju djela umrla od tuge. 

Ostali likovi : Mehmed efendija, Muharemaga, Omerefendinica, Alija,Mustafa, Lazar, Arap itd. 

Zakljucak ili pouka
Bezobzira na to sta planiramo,sta zelimo i zasto se borimo na kraju ce biti onako kako je sudjeno. 
Imamo prmjer gdje se dvoje mladih ne osvrce na prepreke i zeli da bezobzira na sve bude zajedno medjutim sudbina tu umijesa prste i iako su imali jaku zelju i volju iako su bili spremni suprotstaviti se svemu na kraju ipak nisu bili zajedno. 
Ovim ne zelim reci da se ne trebamo boriti, trebamo, ali isto tako trebamo biti spremni na sve , jer mi smo samo ljudi i ima neko iznad nas ko sve odredjuje. 




About Post Author

Morbi leo risus, porta ac consectetur ac, vestibulum at eros. Fusce dapibus, tellus ac cursus commodo, tortor mauris condimentum nibh, ut fermentum massa justo sit amet risus.

You may also like

1 komentar:

  1. Anonimno11. veljače 2020. u 09:03

    Moze li mi neko pomoc putem emaila ili na neki drugi nacin?

    OdgovoriIzbriši

Pokreće Blogger.

O blogu:

Dobro dosli na moj novi blog. Ovaj blog ce vam pomoci sa vasim lektirama, a mozete pronaci i neke lekcije iz gramatike naseg jezika, iskreno se nadam da ce vam biti od koristi :)

Pratite nas:

Popularne objave: